Redoviti biskupijski susret ministranata Gospićko-senjske biskupije održao se 17. lipnja u Rakovici. Ta župa Slunjskoga dekanata odabrana je za taj ovogodišnji susret s nakanom da se ministrantima posvijesti značenje jednog velikoga događaja u povijesti Crkve, a javnosti najavi proslava 1700. obljetnice Milanskog edikta, koja će se održati upravo u Rakovici. Naime, zaštitnica rakovičke župe je Sv. Jelena, majka cara Konstantina, koji je 313. godine Crkvi darovao slobodu.
Već od 9 sati su iz svih šest biskupijskih dekanata prema Sv. Jeleni “uzvodno tekle” rječice malih hodočasnika, djevojčica i dječaka, djevojaka i mladića koji poslužuju kod oltara, pa je crkva na brijegu izgledala kao more mladosti. Nakon što je u župnoj crkvi Sv. Jelene sve sudionike toga susreta pozdravio generalni vikar mons. Tomislav Šporčić, koji je ujedno bio moderator, u 10 sati započelo je pokorničko bogoslužje, koje je vodio vlč. Antonio Čutura, župnik Cvitovića i Lađevca, nakon čega je nekolicina djece pristupila sakramentu pomirenja. Zatim su svi ministranti obukli svoje ruho pa je oko župnoga stana i crkve započela svečana procesija u kojoj se osim dobne razlike sudionika isticala i ljepota raznolikosti ministrantskih odora.
Euharistijsko slavlje, u kojem je koncelebriralo sedamnaest svećenika a asistirao je đakon vlč. Josip Šimatović, predvodio je biskupov izaslanik mons. Tomislav Rogić, udbinski župnik i dekan ter upravitelj Crkve hrvatskih mučenika. Pjevanje je animirao dječji zbor župe Presvetoga Trojstva iz Otočca, pod ravnanjem s. Ljubomire Lešić, a svirala je orguljašica rakovičke župe Lucija Božičević. Na početku sv. mise svoju je pozdravnu riječ svima uputio župnik domaćin vlč. Petar Bogut. Mons. Rogić je u propovijedi, na temelju biblijske zgode Božjega poziva Mojsiju da izvede Izraelce iz Egipta, na djeci blizak i povrjemeno dijaloški način posvijestio kako se postiže životni cilj. Istaknuvši najprije da sa svakim od nas Bog ima svoj plan, naglasio je djeci da ostvarenje onoga što u životu želimo postati ovisi uvelike o tri stvari: koliko tražimo Božju blizinu ter želimo da nam Isus bude istinski prijatelj i suputnik u životu; koliko se trudimo ostvariti svoje talente, sposobnosti, darove koje nam Bog daje; ter koliko smo nesebični prema drugima, tj. ako ne mislimo uvijek samo na sebe nego su nam važni i drugi pored nas i njihova sreća. I kao što je nesigurni Mojsije pošao u Egipat samo zato što mu je Bog obećao da će biti s njim: “Ja ću biti s tobom!” Premda je mucao u govoru, unatoč tome što je veliki faraon imao silnu vojsku, iako su mu se i sama njegova subraća rugala, Mojsije s Bogom izvodi svoj narod iz ropstva i vodi ga u obećanu zemlju. Ostvario je plan koji je Bog imao s njim jer se potpuno oslonio na Boga i prepustio njegovu vodstvu, naglasio je propovjednik.
Naglasivši ponovno zbog čega se to slavlje događa u crkvi SV. JELENE, “Jelene Križarice”, mons. Rogić je od Izabranog Božjeg naroda u Starom zavjetu “napravio poveznicu” s prvim stoljećima povijesti Crkve ter je djeci opisao kako je “sada jedan drugi narod čamio u ropstvu i progonima, novi Božji narod – kršćani, prva Crkva. Nakon Kristova Uskrsnuća i uzašašća, nakon što su apostoli primili dar Duha Božjega i počeli po cijelom svijetu širiti Radosnu vijest Isusova Uskrsnuća, nemilo su ih progonili i Židovi i Rimska vlast. Kršćani su se mogli samo potajno okupljati po kućama ili na grobljima, po noći da ih nitko ne vidi kako i sami ne bi bili pogubljeni. Koje bi Rimljani uhvatili često su završavali u areni, bačeni zvijerima ili gladijatorima. Nerijetko se događalo da su ih razapinjali na križ kao i Isusa”, istaknuo je propovjednik ter naglasio kako je progon kršćana u tadašnjem Rimskom carstvu trajao gotovo 300 godina, a kršćani ipak nisu odustali, nisu prestali vjerovati da ih Bog vodi i da će ih spasiti. Na kraju je mons. Rogić djeci približio povijesne okolnosti u kojima je presudne noći pred bitku za carsko prijestolje Konstantin “imao viđenje, nešto kao san, u kojem je gledao osvijetljeno nebo, a na nebu je sjao KRIŽ. Čuo je glas: U ovom ćeš znaku pobijediti!” Kako Konstantin, nastavio je propovjednik, još nije bio vjernik, ali je njegova majka Jelena bila kršćanka, nije odmah razumio što to znači, nakon što je pobijedio i postao rimski car shvatio značenje svoga viđenja i bilo mu je jasno da je KRIŽ pobijedio. Tako je i Konstantin na svoj način razumio da Bog s njime ima plan ter je ubrzo izdao naredbu da se kršćane više ne progoni, tj. dao im je slobodu da javno ispovijedaju svoju vjeru. Više se nisu morali skrivati. Štoviše, uskoro su porušeni poganski idoli po raznim hramovima i svuda je postavljen Križ – znak pobjede, znak spasenja. To se dogodilo prije 1700 godina, naglasio je mons. Rogić ter dodao kako je nakon toga Konstantinova majka Jelena u oduševljenju odlučila potražiti u Svetoj zemlji Kristov križ na kojem je bio razapet i umro. “Prema tradiciji koja se do danas sačuvala carica Jelena pronašla je ostatke Kristova križa i donijela ih u Rim gdje je sagrađena velebna bazilika Kristova križa. Od tada pa sve do danas nemoguće je zamisliti naše gradove, naša sela, naša raskršća i trgove bez križa. Sva umjetnost pisana u riječima, u kamenu u velebnim građevinama nosi tolika znamenja križa. I mi se ponosimo križem Kristovim. I nama taj znak Božje ljubavi, na kojem Isus daje život za nas, svijetli. Nosimo ga na lančićima oko vrata da nas podsjeti u kojem to znaku sve možemo pobijediti. Križ kristov tjera svako zlo, Križ Isusov donosi pobjedu. Isusov križ nas i danas uči ljubiti i pokazuje nam da se volimo i budemo spremni žrtvovati se za druge onako kao Isus za nas”, rekao je na kraju mons. Rogić ter ministrantima dao savjet da u svakoj životnoj situaciji – a poglavito kad im zbog nečega bude teško, kad su za nešto zabrinuti, kad se boje kako će mama i tata reagirati, kad ne znaju kako bi postupili, kad trebaju donijeti neku odluku: “Najprije pogledajte križ, poljubite križ i neka vam on dade snagu i otkrije koji plan s vama ima Bog u vašem životu!”
Na kraju svete mise mons. Šporčić je u ime povjerenika za ministrante don Anđelka Kaćunka zahvalio svim sudionicima susreta, posebno mons. Rogiću, ter poglavito domaćinima koji su uložili trud u organiziranje toga skupa, nakon čega je pred ulazom u crkvu obavljeno zajedničko fotografiranje. Potom su svi sišli u zgradu Osnovne škole u Rakovici, gdje ih je srdačno dočekala ravnateljica škole sa suradnicima pa su svi bez razlike, djeca i svećenici, počašćeni sendvičima, sokovima i izvrsnim domaćim specijalitetom – “slunjskom masnicom”.
Nakon okrjepe slijedio je rekreacijski dio programa po izboru. Jedni su, uglavnom ministranti, tradicionalno prihvatili igranje nogometa, a drugi su izabrali posjet Baraćevoj spilji, koji im je omogućio načelnik općine Franjo Franjković, dok se jedan dio odlučio za izlet do prekrasnih Rastoka u Slunju. Nogometni turnir, čija je posebnost ove godina bila ženska ekipa iz Slunja, uspješno su vodili vlč. Mile Šajfar, župnik Drežnik-Grada, i fra Božo Mandarić, župni vikar u Gračacu, a na kraju se kao pobjednik radovala momčad župe Slunj, koja je u završnici svladala ekipu iz župe Lešće na Dobri.
Time je za ministrante Gospićko-senjske biskupije završen još jedan predivan i nezaboravan susret, koji ta naša draga mladost uvijek ističe kao najljepše događaje svoga života.
A.K.
