U predvorju Gackog pučkog otvorenog učilišta u Otočcu upriličeno je otkrivanje replike Baščanske ploče, temeljnog kamena hrvatske pismenosti i kulture, rodnog lista hrvatske književnosti, dragog kamena hrvatskog jezika, na kojem je natpis od kojeg polazi svako istraživanje hrvatskog jezika i književnosti. Svečanom otkrivanju replike Baščanske ploče nazočili su Gradonačelnik grada Otočca Mario Barković, zamjenik Gradonačelnika Hrvoje Ostović, ravnateljica Gackog pučkog otvorenog učilišta Otočac gđa. Nada Avsec, biskup Gospićko-senjske biskupije Mile Bogović i otočki župnik mons. Tomislav Šporčić.
Gadonačelnik grada Otočca Mario Barković tom prilikom kazao je da nakon održanog znanstvenog skupa „Gacka i Otočac u srednjem vijeku“ koji se održao u Otočcu 5. ožujka 2010. Godine, na kojem je između ostalog još jednom obrađena tema spominjanja Otočca na Baščanskoj ploči, pristupilo se određenim radnjama da se Gradu Otočcu odobri odljev Baščanske ploče. Također na održanom znanstvenom skupu Gradonačelnik Mario Barković je istakao kako bi za Grad Otočac bilo od povijesne važnosti da se izradi replika Baščanske ploče koja bi se nalazila u Muzeju Gackog pučkog otvorenog učilišta u Otočcu. Stoga danas možemo reći da Grad Otočac bilježi ovaj povijesni dan otkrivanja jednog epigrafskog spomenika Baščanske ploče, kazao je Barković.
O značenju Baščanske ploče za Grad Otočac te o čemu ona zapravo govori govorio je crkveni povjesničar i biskup Gospićko-senjski mons.dr.Mile Bogović, kazavši da ona govori o darovnici kralja Zvonimira kojom on daje ledinu, odnosno zemljište Svetoj Luciji, a to nakon kršćanske invokacije, u prvom licu bilježi i o tome ostavlja zapis opat Držiha koji nabraja i svjedoke tog darivanja. Slijedi kletvena formula, to jest prijetnja onima koji bi osporavali darovanje. Zatim slijedi drugi zapis, zapis opata Dobrovita koji je također pisan u prvom licu i koji izvješćuje da je s devetoricom svoje samostanske braće sazidao crkvu svete Lucije u vrijeme kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. Na kraju dolazi zapis da je u te dane Mikula bio u zajedništvu s opatijom svete Lucije, odnosno da su Mikula v Otočcu i Sveta Lucija bili ujedinjeni.
Baščanska ploča je izvorno bila natpis koji je stoljećima stajao kao lijeva oltarna pregrada u crkvi Svete Lucije u Jurandvoru i dijelila je redovniki kor od prostora za puk. Postojala je i druga desna pregradna ploča čije ostatke danas čine 4 ulomka koje znanost spominje kao Jurandvorske ulomke. Bašćansku ploču pronašao je 1851. godine bašćanski klerik Petar Dorčić na podu, ugrađenu u crkveni pločnik. Na gornjem rubu ploče je bordura koju krasi ornamentalni motiv- pleter, odnosno vitica s 11 listova vinove loze. Izvorna ploča je od bijelog vapnenca, visoka 99,5 cm, široka 199 cm i debela od 7 do 9 cm. Teška oko 800 kilograma. Od 1934. godine je u Zagrebu i danas se čuva u atriju palače HAZU-a. Na njoj se prvi puta izravno na hrvatskom jeziku spominje riječ hrvatski vezana uz ime jednog hrvatskog vladara, kralja Zvonimira zbog čega je nazivaju i kraljevskom pločom. Po njoj, po tom jeziku znamo da su otok Krk, gdje je ploča nađena i kvarnersko područje bili u granicama Zvonimirove Hrvatske. Po njoj znamo da pismenost u Hrvata traje najmanje oko 900 godina i da su Hrvati prije toliko godina imali svoju državu i svoga kralja što se implicitno iščitava iz njenog teksta. A taj tekst, uklesan u kamenu, najznamenitiji je svjedočanstvo rane hrvatske pismenosti? Kao epigrafski spomenik Bašćanska ploča predstavlja glagoljski natpis, ispravu isklesanu u 13 redaka teksta kojom su, kako to navodi jedan od proučavatelja ploče, Hrvati izronili iz mraka svoje nedokumentirane povijesti, pa je u tom smislu, ona važan izvor informacija o razvoju hrvatskog glagoljskog pisma, hrvatskog jezika i kulture. Naime, tekst ploče pisan je, odnosno klesan glagoljicom prijelaznog tipa pismom na prijelazu iz starije, oble u noviju, uglatu glagoljicu. Posebnu pažnju privukla je činjenica da je na ploči i nekoliko neglagoljičnih, odnosno latiničkih i ćiriličnih slova ( i, o,m, n, t,v). Na njoj su uklesana 402 slova i njenih 13. redaka sadrži stotinjak riječi. A jezik Bašćanske ploče je starohrvatski, hrvatsko-čakavski s elementima liturgijskog crkvenoslavenskog jezika.Iako je pronađena polovicom 19. stoljeća na podu crkve sv. Lucije u Jurandvoru , kao književno djelo počela se proučavati i interpretirati u 20. stoljeću.
Dražen Prša
