Kuterevo – Snijega ko u bajci, bjelim pokrivačem prekrivena velebitska prostranstva idilična su slika koja nikoga ne ostavljaju ravnodušnima. I dok se iz seoskih domaćinstava okovanih snijegom tek uzdiže dim iz dimnjaka mnogi pomisle da je u tim podvelebitskim selima život stao. Naprotiv, ima i onih koji neumorno rade, stvaraju i svakodnevno provode svoje aktivnosti. U najpoznatijem Utočištu za medvjede, u podvelebitskom mjestu Kuterevo, živi se i radi kao da snijega i nema, a kako ga ima više od pola metra, dobro je došao da život mladih ljudi učini radosnim i veselim.
Utočište u Kuterevu postalo je najpoznatije takve vrste u svijetu. Od prvog medvjedića, pa dolaskom brojnih drugih, u Kuterevu je stvoren kvalitetan dom za napuštene medvjede o kojima se nesebično sa ljubavlju i pažnjom brine. Danas, utočište ima neku novu „sliku“ neki novi izgled, za razliku od prije 10 godina ali ipak je ostalo podjednako skromno, po mjeri čovjeka i zvijeri, sa željom da postane i ostane koliko je to god moguće netaknuta oaza suživota čovijeka i zvijeri u prirodnom okruženju.
Kuterevo je, slobodno se može reći, najeuropskije i možda najsvjetskije manje mjesto u Hrvatskoj, jer ako se spomene da je toliko ljudi posjetilo i boravilo u njemu onda je to činjenica, na koju su ponosni svi oni koji u Kuterevu žive ali i oni koji su na ovaj ili onaj način sa Kuterevom povezani. Od stvaranja ideje o Kuterevu – suživotu ljudi i životinja, suživota čovjeka sa prirodom, iz davne 1978. godine pa do danas, po nekim podatcima, kroz to velebitsko mjesto „prošlo“ je oko 6000 volontera iz Europe i drugih kontinenata. I danas, kada je Kuterevo postalo najpoznatije Utočište za medvjede, ljubav prema medvjedu, prirodi i čovijeku ni na jedan način nije manja, u svakom slučaju iz dana u dan pokazuje novu ideju za nešto bolje, kvalitetnije i čovijeku ali i životinjama najbliže. Volonteri iz cijelog svijeta svojim idejama, radom i ljubavlju prvenstveno žele pomoći u očuvanju prirodnog, tradicijskog i kulturnog naslijeđa kraja u koji su došli te djeluju u sklopu Velebitske udruge Kuterevo (VUK), kojoj je glavni cilj skrbiti o napuštenim medvjedićima i poticati aktivnosti za očuvanje divljih staništa i zaštitu medvjeđe populacije u Hrvatskoj. Danas uz Ivana Crkovića Pavenku, 10 volontera u Kuterevu živi, radi i šire prijateljstva.
„ Kuterevo je kombinacija mnogih stvari tradicije, prijateljskih ljudi, predivne prirode i naravno utočište. Mnogo zanimljivih aspekata, zanimljivih projekata za raditi i puno za učiti“ – kaže Elina Hirvonen iz Finske, dok Marco Antonio Millan Valera iz Španjolske kaže da je u Kuterevo došao jer je htio uživati u lokalnom načinu života gdje je pronašao savršeno mjesto. Kaže da je Kuterevo kulturna baština i jednistvena sama po sebi koju treba sačuvati.
„ Nisam sigurna da sam znala razlog zašto sam dolazila u Kuterevo, dok nisam došla. Mjesto me je jednostavno zvalo, privlačilo kao magnet. Kad sam došla, postala sam dio Kutereva i Kuterevo će uvijek biti dio mene. Sloboda, način života, kombinacija rada i učenja je što volim u Kuterevu. I ljude također – kako domaće tako i strane“, kaže Kristine Valere iz Latvije.
“ Kuterevo je puno bolje nego što sam očekivao. Drago mi je biti ovdje još skoro godinu dana, jer volim hrvatsku prirodu a i ljude jer dobri, kazao je Azat Fattakhov iz Rusije.
Devet medvjeda u Utočištu zavučeno u svoje brloge, ne jedu, niti piju, hiberniraju, a počet će se hraniti tek krajem ožujka. Iako je za volontere sada nešto manje posla oni ne miruju, izrađuju suvenire, pripremaju znakove za posjetitelje, organiziraju obrazovne aktivnosti i planiraju ljetni program, što im je i prigoda da nauče hrvatski jezik.
Prošle godine Velebitsko utočište za medvjede u Kuterevu posjetilo oko 20 tisuća posjetitelja iz cijeloga svijeta. I dalje u Utočištu ustrajavaju da ono ne bude masovno okupljalište turista, jer i medvjedi i ljudi u životopisnom selu moraju imati mir i nenarušeni sklad života.
Dražen Prša
