SRB – Prekapajući po našoj bližoj povijesti svako malo na površinu izađu činjenice za koje se u javnosti malo znalo, a poslije se ispostavi da su o njima na sasvim drukčiji način povjesničari napisali cijele tomove knjiga. Tako je predsjednik Josipović otkrio u Srbu obnovljeni spomenik Danu ustanka u Hrvatskoj. Prema ustaljenom šablonu upotrebljavanom na takvim skupovima čula se sva sila hvalospjeva o antifašizmu. Za državu utemeljenu na takvoj europskoj ideji reklo bi –uobičajena stvar. No, zagrebemo li po površini povijesnih zbivanja za početak priče dovoljno je postaviti pitanje: gdje je nestalo na tisuće Hrvata što su do 27. srpnja ’41. živjeli u istočnoj Lici?!? Povijesna je činjenica da su nakon uspostave NDH ustaše u cijeloj Lici počele vršiti torture srpskog stanovništva. U Velikom Bubnju pored Donjeg Lapca ubijeno je tada više od 270 ljudi. Odmazda Srba uslijedila je 26. srpnja kada je na Unskoj pruzi napadnut vlak s hodočasnicima što su se vraćali iz Kosova kod Knina. Ubijena su dvojica ustaša i jedan domobran koji su bili u pratnji vlaka te na desetine golorukih hodočasnika. Onda je famoznog 27. srpnja krenuo organizirani progon Hrvata istočne Like. U nekoliko su dana s lica Zemlje zbrisani Brotinja, Boričevac, Mišljenovac, Gornji Lapac… Samo je u Boričevcu tada živjelo više od 2 400 duša. Scenarij je bio istovjetan onom ustaškom: ubojstva, pljačke, palež, progon… Rijeka prognanih slila se u Kulen Vakuf. A onda je red došao i na taj gradić na obali Une. Prema zapisima samih «antifašista» orgijanje je trajalo tri dana.
– «Neki su se drugovi dokopali alkohola pa su činili nedolične stvari», pojašnjava general Đoko Jovanić u knjizi «Kotar Donji Lapac u NOB-u». Rezultat takvog «nedoličnog» ponašanja bio je na stotine leševa što ih je Una nosila prema Savi.
Koliko je antifašizma bilo u Srbu u ljetu ’41. vidi se i iz podatka da su pobunjenici od talijanskih fašista imali logističku i vojnu potporu. Etničko čišćenje također je dio takvog «antifašističkog» scenarija. Potomci Hrvata istočne Like niti danas ondje nisu dobro došli. Neki poznati povjesničari svo zlo iz takvog ustanka žele pripisati šačici četnika izmiješanih s komunistima. U tom je smislu vojna doktrina neumoljiva. Može li šačica ljudi pobiti na stotine civila i protjerati nekoliko tisuća ljudi? Ta je ista «šačica» masakrirala Kulen Vakuf. Sasvim drugo svjetlo na takvu šačicu baca ime Stojana Matića iz Donjeg Lapca. Poginuo je u II. svjetskom ratu i ubrzo proglašen narodnim herojem. Upravo je taj narodni heroj predvodio napade na Boričevac i Kulen Vakuf. Zacijelo kao antifašist, sličan onima što su u listopadu ’41. ubili Marka Oreškovića, glavnog polit-komesara za Hrvatsku. Markov je krimen bio dvostruk: bio je istinski antifašist i bio je Hrvat.
Srb je simptomatičan po mnogo toga. Nije bez razloga 27. srpnja 1991. godine na velikom «antifašističkom» zboru svoje četničke ideje prodavao i veličao osobno četnički vojvoda Vojislav Šešelj. Na istom mjestu gdje je prije nekoliko dana antifašizam slavio predsjednik Ivo Josipović. Sudeći po povijesnim činjenicama, čak i onima isteklih iz komunističkih pera, u Srbu se u ljeto ’41. dogodilo puno toga lošeg, bez natruhe o pravdoljublju i antifašističkom pokretu kakav poznaje i slavi moderan svijet.
M. S.
