Korenica – Titova Korenica, Titograd, Titova Mitrovica, Titovo Velenje, Titovo Užice, Titov Drvar, Titov Veles, Titov Vrbas, imena su gradova kojima se u ondašnjem „ bratstvu i jedinstvu“ veličalo ime druga Tita. Danas, iako je ostalo malo tih jugoslavenskih imena, još uvijek se možemo u Hrvatskoj zateći na nekom od Titovih trgova ili ulica, bez razlike koliko se to kome sviđalo ili ne, stoga ne čudi što se u glavama pojedinaca stvaraju ideje i razmišljanja o povratku imena druga Tita u pojedine Općine, te da i pojedini trgovi, ulice, domovi kulture, vrtići ili škole dobiju nazive J.B. Tita.
Nakon što je dignuta halambuka oko vraćanja imena Gvozd u Vrginmost, što su izglasali općinski vijećnici, Lika-online doznaje da se slične aktivnosti provode i u Općini Plitvička jezera, odnosno u Korenici. Iako ovaj pokušaj u Korenici još nije iznesen u javnost, i kako sa tim aktivnostima nisu upoznate pojedine (ili ne žele priznati) političke stranke u toj Općini, u razgovoru sa začetnicima ove ideje, koji za sada žele ostati anonimni, kako kažu zbog mogućeg podizanja međunacionalnih tenzija, oni tvrde da imaju uporište za povratak naziva Titova Korenica.
Imamo svoje sljedbenike koji nas podržavaju, konzultirali smo se sa pravnicima, tražili savijete i upute da li možemo ostvariti našu ideju i zamisao, i svi su nam rekli da je to naše pravo da tražimo, tvrdi naš sugovornik, 70-godišnji koreničan.
– ” zašto nebi vratili ime Titova Korenica? Svi znamo da je Josip Broz Tito stvorio Jugoslaviju, zemlju Srba, Hrvata i svih ostalih. Mi poštivamo njegovo djelo jer nitko nije bio gladan, matletiran i zlostavljan u njegovo vrijeme. Poštujući njegovo ime i djela želimo i nastojat će mo da vratimo njegovo ime u našu općinu. Titova Korenica je bila i što bi smetalo da ponovno bude. Ne želimo mi stvarati nikakve nacionalne svađe i slično, mi samo želimo ostvariti ono što zakonom i možemo“ – kaže Jovica (53) koji je rođen u Korenici.
Povratak imena Titove Korenice zasigurno da će podignuti prašinu, i da će doći do stvaranja kako političkih tako i nacionalnih tenzija, poglavito zbog činjenice da je Korenica bila jedno od najvećih pobunjeničkih centara srbo četničkih formacija. Ako se samo podsjetimo da su 1991. godine, već u prvom naletu etnički očišćena mjesta nastanjena Hrvatima, poput Lovinca, Svetog Roka, te sela Ričice, Smokrić, Ličko Cerje i Vranik te da su potom u studenome 1991. protjerani Hrvati iz sela Podlapače, Breštana i Jagodnje, a sredinom prosinca 1991. napadnuto je i selo Čanak sjeverozapadno od Titove Korenice, a da o „krvavom Uskrsu“ i zloglasnom koreničkom zatvoru i ne govorimo, mnogi će se zasigurno zapitati što je u stvari prava zamisao inicijatora ove ideje.
Stoga, ništa nebi bilo čudno da uskoro na primjeru Gvozda i Vrginmosta, i Korenica postane užareno političko pitanje, koje bi moglo imati zasigurno dublje posljedice. I dok „rođeni koreničani“ , Srbi, ne odustaju od svoje ideje, upitnim ostaje kako će političke opcije koje djeluju u Korenici, odnosno Općini Plitvička jezera, reagirati na pojavu „Titove Korenice“, poglavito uzevši u obzir da je HDZ u toj Općini u koaliciji sa „ prirodno bliskim“ političkim partnerom SDSS-om.
Dražen Prša