U šumi postroženih, represivnih zakona Vlada je raspravljala i o Prijedlogu zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prema kojem bi kazne za pružanje i primanje seksualnih usluga bile poprilično postrožene. Tako bi, ilustracije radi za isti prekršaj odgovarali i klijenti prostitutke koji bi mogli biti kažnjeni novčanim iznosom i do 10.000 kuna, a oni koji budu uhvaćeni tijekom spolnog odnosa na javnom mjestu mogli bi biti kažnjeni kaznom od 1.000 do 5.000 kuna. Nije prijedlog zaobišao ni voajere, pa kad se isti pojave goli u javnosti ili pokazuju spolne organe bit će kažnjeni od 2.000 do 4.000 kuna, ili sa 20 dana zatvora!!!!
Tako naša politička oligarhija nesposobna da riješi bilo kakvo gospodarsko pitanje raspravlja o Prijedlogu zakona, načinu kažnjavanja jednom riječju promiskuitetnih osoba, ali naravno ne nužno, jer netko se i po prvi put u svom životu može upustiti u ovakvu avanturu.
S moralnog stajališta te iste politike i političara koji donose ovakve zakone čovjek bi doslovno umro od smijeha ili tuge kad zna koliko među njima ima korisnika seksualnih usluga. Prisjetimo se samo posljednjeg skandala oko „elitnog“ svodnika, bezprizorog lika u obliku nekakvog Nebojše Perunovića koji između ostalog četiri godine nije plaćao najam gradskog prostora, a gradski politički moćnici, shrvani njegovom teškom financijskom situacijom odlučiše mu pomoći. To što je pod maskama običnih, legalnih salona za masažu, barova, striptiz klubova podvodio političarima, javnim osobama, u većini slučajeva emocionalno hendikepirane, nezrele osobe, svojevrsne žrtve tranzicijskog obrasca ponašanja, koje se valjda od običnih uličnih prostitutki razlikuju zbog iznosa i profila korisnika – koga briga. Kako vidimo uz politiku i prostitucija je dobila epitet elitnosti, valjda po istom principu djelovanja, postojanja, odvojenosti od stvarnog života, rezerviranog samo za one „posebnije, moćnije ili bogatije“. A postadoše zapravo elita politička, svodnička, podvodnička, po tranzicijskim kriterijima banditskog stjecanja materijalnog bogatstva, političkog utjecaja, moći i sprege, nedodirljivosti i bahatosti.
I tako kroz još jedan zakon pokazat će se ponovo, ne samo sva licemjernost društva kao moralna i etička kategorija, već i sva opasnost sustava koji godinama funkcionira, bezobraznog ignoriranja i nepoštivanja pravila javnog djelovanja i ponašanja javnih osoba, i naravno potvrditi će se opet kako san o jednakosti još uvijek ostaje samo san, u kojem se uskraćuje pravo javnosti da sazna koji su to, i jesu li političari i javne osobe umiješani u seksualni skandal. Još jedna u nizu priča o “jednakosti‘, ustajala voda, baruština, močvara, žabokrečina u kojoj su se razvile raznorazne društvene bolesti, pa je i samo društvo postalo neupotrebljivo. I ovim zakonom pokazat će se kako neki su akteri isplivali iz kanalizacijskog smrada u kojem su se donedavno nalazili i preko noći dobili status važne figure u društvu, bit će jednakiji od ostalih. Valjda se oni hebu i koriste usluge na drugačiji način od onih na nižoj društvenoj ljestvici postojanja. Valjda se zato u javnosti i neće čuti njihovo ime.
Časno zanimanje upravo su ti i takvi, pretvorili u najgoru vrstu kupleraja, i nema tog zakona koji bi isprao sve te ljudske boleštine (neka mi ovdje oproste sve kurve, prostitutke, eskort dame, jer barem odrade svoj posao za novac koji dobiju).
Kod nas je „običaj“ da uvaženi političari, gospodarstvenici ili oni koji kažu „ima se, može se“ (čast nemoćnima, nesposobnima i moralnima ) izdašnosti primanja seksualnih usluga koriste redovito i uporno, ne mareći za riječ moralnost, što obilato nagrađuju zapošljavanjima pružatelja usluga, na itekako dobrim radnim mjestima. U prakticiranju primanja seksualnih usluga kod pojedinih političara kao omiljena pojedinost, koja je neizostavna i na prvom mjestu omiljenih igrica je „protuprirodni politički blud“, ili neprirodno općenje sa davateljima usluga koji ne spadaju u u kategorije prirodnoga a sve zbog moći, i lijeganja na pijedastal glavnih i nedodirljivih. Iako su županijske, gradske, općinske ali i gospodarsko obrtničke kase nazovimo poduzetnika, uveliko ispražnjene, među njima mudri, ili bolje rečeno spretni koriste pogodnosti usluga „na veresiju“, kredu ili dug, pa ako vrate vrate, ako ne, tretira se po onoj staroj „oprostite zaboravio sam, nisam htio“. Do kuda će nas dovesti taj naš kretenizam, prodavanje bubrega pod rebra, i glumljenje moralnih osoba koje ližu oltare i ljube skute popova, te skrušeno drže sklopljene rukice i prvim redovima na nedjeljnim misama, nemoralno je čak i predvidjeti, ali dobro je znati, sam se uvjeriti i osvjedočiti , da oni koji nam prodaju političku pamet, oni koji nižu gospodarska carstva tek su dio žabokrečine ili ustajale vode koja navalom jačih kiša ispre se i nestaje u zaboravu i pretvara se u ružnu prošlost koja će biti možda pamćena po „politički nemoralnom bludu“.
I za kraj: „ svaka sličnost sa stvarnim osobama sasvim je slučajno namjerna“ !
Dražen Prša
