Iako je zabranio stvaranje novog kulta ličnosti, Darko Milinović primjećivao on to ili ne, nesvjesno, svojim govorima i svojim načinom komuniciranja sa masom sve je bliže toj pojavi. Izbrušeni način komuniciranja, u pravo vrijeme pronalaženje tematski dodirnih točaka između mase i pojedinca osnova je kojom se Milinović iz nekad umjerenog govornika, koji je rabio malo riječi koje su u krajnosti bile tematski neoblikovane i nedorečene, pretvorio u vrhunskog oratora koji poprima snagu i moć da pokrene masu, da ju podigne iz uljuljanog dremeža i da zaista postane novi vođa koji posjeduje svojevrsnu karmu, koju istini za volju nije imao niti jedan političar unutar HDZ-a od vremena pokojnoga Franje Tuđmana.
Najbolje to Milinović dokazuje, u živom dodiru sa ljudima, u kontaktu sa što većim brojem ljudi. Ukazuje to na ne tako čestu pojavu da posjeduje moć pokretanja mase, svojevrsnu moć zaokupljanja pažnje većeg broja ljudi koji skoro pa svaku njegovu energično izgovorenu rečenicu frapantno podupiru pljeskom i gromoglasnim odobravanjem. Upravo taj, neposredan dodir sa masom, obostrana komunikacija čini Milinovića puno jačim, zdravijim i uspješnijim od njegovih stranačkih kolega koji još uvijek traže način kako se uključiti u utrku za novog predsjednika stranke. Ipak, od ovoga treba izuzeti Jadranku Kosor, koju „Čarobnjak iz Oza“ (V.Šeks) odgaja po provjerenim recepturama koje već duže vrijeme nisu u upotrebi zbog roka trajanja, ali su ipak čini se djelotvorne na pojedince koji neznaju gdje su ni s kim su. Znatan je broj onih koji se odriču Milinovića kao novog predsjednika HDZ-a, kao budućeg premijera, no ipak svi argumenti idu u korist Milinovića, počevši od njegovog staža u stranci, sudjelovanja u Domovinskom ratu ali i po dugogodišnjim doprinosima HDZ-u sa pobjedama unutar svoje izborne jedinice odnosno Ličko senjske županije. Koji još, od pretedenata na predsjedničko prijestolje može takvo nešto izdvojiti…, niti jedan, pa ni Jadranka Kosor koja je u vrijeme dok je Milinović spašavao ljudske živote po ličkim ratištima širila glas eterom, te na taj nači i ušla u političko kadroviranje pokojnoga Tuđmana.
Milinović je ovih dana ponovno dobio bezrezervnu podršku unutar stranke na području Ličko senjske županije, gdje se provode izbori po ograncima, potvrdivši svoju političku moć. Za razliku od Milinovića, politički moćnici unutar HDZ-a u Ličko senjskoj županiji ne sjaje istim sjajem, spominju se tek toliko, ne viđaju se često, i u stvari nikome više nisu toliko ni važni, pa moglo bi se reći ni zanimljivi. Jedino župan Ličko senjski Milan Jurković u javnosti pojavljuje se taman toliko koliko je potrebno, izdozirana norma, ni premalo ni previše. Što više, moglo bi se reći da ga toliko i nema među narodom jer potrebe izgleda ni ne ukazuju na to. Dugogodišnje političko iskustvo kod Jurkovića je stvorilo svojevrsan politički osjećaj koliko je i kada je potrebno javno djelovati, što se pokazalo kao pravim potezima u pravo vrijeme.
A ostale stranke? Ostali političari?
Kakvo je sada stanje prilika i pojava, po svemu sudeći u ovom djelu Hrvatske ne postoje neke druge političke stranke i neki drugi političari. Jednostavno nema ih, žalosno je što su zaboravljeni, i to upravo od onih kojima su dali srce dušu i povjerenje na nedavnim izborima. Zagreb i Rijeka su im okrenuli leđa, zaboravljeni su unatoč grčevitoj borbi i dokazivanjem svojega poštenja u sredini gdje nije poželjno biti drugačijeg mišljenja a kamo li stava. Ni najjači, ni najhrabriji, ni najiskreniji od njih nisu dobili ništa, i za njih kao i za većinu drugih vrijedi ona stara „ dobar si dok mi trebaš“.
Ipak, treba reći da oku poznavatelja političkih prilika sa ovoga područja nikako ne može pobjeći konstantna prisutnost osobe iz sjene, koja je nekada a i sad uveliko oblikuje političku stvarnost, kako Milinovićevog političkog djelovanja tako i svih drugih gospodarsko političkih zbivanja u županiji ali i puno šire. Kako bilo da bilo, kad je u pitanju politička (neo)zbilja po do sada pokazanom, mi koji se godinama bavimo promatranjem, razmišljanjem i vrednovanjem političkog djelovanja pojedinca ili političke grupe, mogli bi, preporučiti da Milinović nastoji što više koristiti darovanu mu moć vladanja sa masama uživo, neposrednim kontaktima a što manje koristiti susrete sa kamerama. To bi ipak trebao prepustiti svojoj jedino mogućoj konkurentkinji Jadranki Kosor, jer ipak je ona ipred mikrofona i kamere izgovorila prve riječi u svojoj profesionalnoj karijeri ali i time napravila prve korake svog političkog djelovanja.
Dražen Prša
