Kad si Ti sve, kad je sve zakon
Što je ovaj svijet:
Suncokreta cvijet il’ mjehurov let?
Tragao sam dugo i učio mnogo
Al’ ne nađoh ništa osim Tebe,
Što je briga, što li strah,
Dokle ide misao koja nemir stvara?
Sve je prah, sve je dah,
Prolaznost što svemir razara.
U varljivosti ovoj, pitam ja,
Čovjeku gdje je mjesto?
«Bez Njega, bez zakona, čitam ja,
I čovjek bi postojati prest’o.“(Husein Lamekani)
„…i koji uživaju ovaj svijet, kao da ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta.“ ( 1Korinćanima 7,31- apostol Pavao)
Središnja tema liturgijskih čitanja ove 3.nedjelje kroz godinu obraćenje, iščekivanje Kristova dolaska i dolazak kraljevstva Božjeg. Da bismo postali Božji prijatelji i ušli u njegovo kraljevstvo, ne možemo se osloniti samo na sebe i računati na svoje vrline. Valja nam priznati svoje nedostatke. Prvo čitanje poziva na obraćenje. Svaki čovjek koji sluša i čita Božju riječ te mu je žao za zlo što je počinio, a spremno prihvaća obraćenje, prima Božje obraćenje. U drugom čitanju apostol Pavao nas uči ne samo da iščekujemo skori Kristov dolazak već da se neprestano trudimo kako u sebi ostvariti Božju sliku. Za evanđelje nedjelje imamo Markov izvještaj o Isusovoj nastupnoj propovijedi i pozivu četvorici ribara da budu Isusovi učenici. Različite teološke i duhovne struje kod Židova Isusova vremena predlagale su svoju viziju kraljevstva Božjega i načine da vjernička zajednica omogući uspješan zahvat Božje vladavine u povijesnom svijetu. Isus koji počinje propovijedati, liječiti bolesne i sjedati za stol s grešnicima najavljuje da time nastupa Božje kraljevstvo i zove ljude na povjerenje u Boga koji po njemu iznova zahvaća u svoj narod i u cijelu ljudsku obitelj.
Prvo čitanje po doživljajima proroka Jone sveti pisac želi ispraviti nastrano mišljenje u svome židovskome narodu. Jona na početku odbija poći u Ninivu smatrajući da treba biti razoren taj grad nepravednih razarača i osvajača. On čudesno otkriva da se grešni stranci mogu pokajati te da i njima Bog pruža priliku za obraćenje. Da bi bio sveti Narod Božji, Izrael mora zatomiti želju za osvetom i kaznom. Za razliku od Jone, koji je ogorčen što se Asirci kaju i počinju vjerovati, Isus u današnjem evanđelju radosno poziva sve na obraćenje i vjeru.
Psalam pjeva o Božjim putovima i stazama:“Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama!“Psalmist žudi za Božjom istinom gledajući vjerojatno mnoge svoga doba „ljude laži“ koji žive u svojim bajkama, iluzijama, zabludama, pa i za njih vapije da Kristova istina dođe i do njihovog srca i razuma. Njima poručuje da ga ne traže u nekim svojim fantazijama, nego u dobroti i pravednosti srca, poniznosti i pravdi. Zato njima poručuje:“ Gospodin je sama dobrota i pravednost:grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.“
U drugom čitanju odzvanja Pavlov poziv krštenicima Korinta da živeći u velikom poganskom gradu vjernički vrednuju vrijeme i svoje ljudske poslove. “Prolazi obličje ovoga svijeta”, nemamo ovdje jedini i trajni boravak! Zato ne trebamo bježati od svojih ljudskih odgovornosti u vremenu, ali ni biti tako prilijepljeni za zemaljske vrednote da smetnemo s uma i sa srca konačni cilj života. Takav nam stav pomaže da ne budemo previše zaokupljeni problemima i radostima zemaljskog života te da stalno računamo s milosnom Božjom perspektivom.
U evanđelju govori se o pozivu apostola Šimuna i Andrije. Evanđelist Marko će kasnije prikazati pogubljenje Preteče koji se usudio kritizirati tetrarha Galileje Heroda Antipu zbog divljeg braka (usp. Mk 6,14-29). Ovdje povezuje nastup Isusov s nasilnim ušutkivanjem Krstitelja: jedan prorok je silom ušutkan, drugi hrabro nastupa. Isus u svojoj nastupnoj propovijedi ističe da se ispunilo najavljeno vrijeme očekivanja, da se približilo kraljevstvo Božje i da ljudi trebaju povjerovati evanđelju. Iz kasnijeg konteksta Markova evanđelja vidi se što Isus misli pod nastupom kraljevstva Božjega i vjerom u evanđelje: onim što on govori i čini Bog iznova zahvaća u svoj narod, ono što Isus poduzima jest evanđelje Božje. Zato mu ljudi trebaju vjerovati.
Razmotrimo ovo u kontekstu ondašnjeg židovstva. Jedan od naziva kojim su Izraelci Boga štovali jest i da je on kralj svijeta i svoga naroda, zato što je svijet stvorio i što prebiva u svome narodu, osobito u hramu iz kojega blagoslivlja hodočasnike i žitelje Svete zemlje (usp. Suci 8,23; P s 48,3; Jr 10,7-10 i dr). Proroci su najavljivali da će se Božja vladavina proširiti preko Izraela na sav svijet (Jr 10,21; Iz 24,23; 52,7). U Isusovo doba rabini su učili da pravednik uzima na sebe “jaram kraljevstva” vršeći obveze saveza s Bogom – deset zapovijedi. Farizeji su naučavali da odlučno razdoblje Božje vladavine nad Izraelom i svijetom vjernici mogu ubrzati dosljednim vršenjem svih odredaba i zabrana Zakona. Kumranski monasi smatrali su da ubrzavaju nastup kraljevstva povlačenjem u pustinju i prekidanjem dodira s grešnim sunarodnjacima. Skupina koja je odobravala nasilje iz rodoljubnih razloga i koja će od god. 66. do 72. voditi ustanak protiv Rimljana (zeloti) smatrala je da mačem trebaju braniti tradiciju i Zakon te tako ubrzati nastup Božje vladavine. Isus nije prihvatio gledanje ovih skupina nego je sve svoje sunarodnjake pozvao na obraćenje, kako bi se s njime otvorili Bogu koji je milosrdan i naklonjen svim ljudima.
Isus zove na obraćenje sve: vršitelje Božjih zapovijedi, javne i potajne grešnike, bolesnike. Obraćenje u ovoj njegovoj nastupnoj propovijedi je proročki poziv na predanje Bogu kako bi Bog preko svojih poslušnih sinova i kćeri očitovao svoje milosne zahvate u Izraelu i drugim narodima. Isus započinje sveopću obnova Izraela i okupljanje djece Božje iz drugih naroda. Zato je obraćenje potrebno svima. On se sav predao Bogu i traži suradnike u zasađivanju Božje vladavine u svijetu. Za njega je kraljevstvo Božje ulazak Božji među ljude i poslušni odaziv ljudi Bogu. Isusov nastup u Galileji početak je kraljevstva Božjega, eshatonskog zahvata Božjega koji će biti dovršen u Isusovu drugom dolasku. Za razliku od drugih duhovnih pokreta i struja u židovstvu njegova vremena koji su se izdvajali iz mnoštva prosječnih, Isus zalazi među prosječne i rubne, osniva pokret koji je svima otvoren, poziva sve. U njegovu mesijanskom djelovanju događa se Božji poziv svima.
Poziv četvorici ribara sastavni je dio Isusove propovijedi i početak Isusova pokreta. Isus obećava da će ih učiniti “ribarima ljudi”. U Jr 16,15-16 Bog preko proroka obećava svome raspršenom narodu da će ga vratiti u zemlju otaca ali i najavljuje kaznu onima koji su ostali u toj zemlji te je kaljaju štovanjem poganskih idola. Na grešne članove svoga naroda poslat će “mnoge ribare koji će ih uloviti” i “mnoge lovce koji će ih goniti sa svih gora”. Dok je kod Jeremije slika o ribarima najava suda, kod Isusa je ona najava okupljanja u kraljevstvo Božje: fizički ribari postat će osloncem na Isusa duhovni ribari, pridobivat će ljude za kraljevstvo Božje time što će ih uključivati u zajednicu Isusovih sljedbenika.
Šimun i Andrija “odmah ostaviše mreže” i učenički pođoše za Isusom (r. 18). Ostavljaju dotadašnje zanimanje s relativnom ekonomskom sigurnošću i pridružuju se Isusu koji propovijedanjem i ozdravljenima čini nazočnom Božju vladavinu. Jakov i Ivan “ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima” i učenički polaze za Isusom. Isus ih se tako duboko dojmio da napuštaju obiteljsko poduzeće i polaze za njim. Za njih kraljevstvo Božje znači odaziv Isusu i doživotni ostanak uz Isusa. Prihvaćanjem Božjega kraljevstva s Isusom i u Isusu, svi vjernici postaju donositelji radosne vijesti ljudima svoga vremena i kraja. To čine kad s Isusom oproštenje nude i mole u svijetu koji traži osvetu. To čine kad u pravdu vjeruju i za pravdu se zauzimaju, makar sami bili žrtve nepravde. To čine kada po uzoru na Isusa služe u svijetu punom bolesnih ambicija i želja za dominacijom. To čine kada s Isusom ostaju otvoreni za Boga i bližnje svim svojim bićem.
Svi čitatelji mogu si postaviti sljedeća pitanja za razmišljanje nad ovim čitanjima:
1.) Prihvaćam li podložnost Bogu kako bi se Božje kraljevstvo širilo i mojim zalaganjem?
2.) Kako mogu biti bolji učenik i učenica Isusova u svojim životnim prilikama?
NjaM
