U organizaciji Grada Gospića i Mjesnog odbora Bilaj danas je kod spomen-obilježja poginulim riječkim dragovoljcima, braniteljima Bilaja, održana komemoracija vezana uz obljetnicu prvog napada na ovaj dio ličke bojišnice. U jesen 1991. godine na ovome mjestu, na lokalitetu Krajnja glava, poginula su šestorica mladića iz Rijeke, pripadnici 29. satnije 118. brigade: Boris Antolos, Žarko Fatičić, Enes Handžar, Ive Stipanovic, Mladen Šebalj i Elio Vlah. Njihovu žrtvu mještani Bilaja i Gospića nikada nisu zaboravili.
Počast poginulim vitezovima odalo je izaslanstvo Grada Gospića, izaslanstvo Ličko-senjske županije predvodila je zamjenica župana Jasna Orešković Brkljačić, a slijedila su brojna izaslanstva Udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Sjenama poginulih poklonilo se izaslanstvo Policije, dok je počast poginulim suborcima u ime UHDDR-a grada Rijeke odalo izaslanstvo na čelu s predsjednikom Milom Biondićem. Riječi molitve predvodio je o. Đani Kordić.
Polaganje vijenaca, paljenje svijeća i riječi molitve zatim su organizirani u Mjesnom groblju Bilaj kod spomenika brojnih mještana stradalih u II. svjetskom ratu i poraću. Sveta misa upriličena je u župnoj crkvi Sv. Jakova u Bilaju.
Iako u pozivima medijima stoji kako se 29. kolovoza 1991. godine obilježava kao dan prvog napada na Bilaj i Gospić povijest je teško mijenjati. Branitelji se dobro sjećaju kako se prvi napad na Bilaj dogodio 28. kolovoza kada su hrvatski branitelji predvođeni zapovjednikom Josom Mraoviće-Ličkim Tuđmanom osujetili kombinirani topnočko-pješački napad četnika iz smjera Barleta. Joso Mraović je bio organizator obrane ovog dijela bojišnice, a među njegove epohalne akcije ubraja se proboj iz potpunog neprijateljskog okruženja iz jeseni 1991. godine kada su branitelji gotovo ostali bez streljiva, a starije stanovništvo bez lijekova. Šačica hrabrih okupljenih oko Jose Mraovića neopaženo se izvukla iz okruženja, stigli su u Gospić, preuzeli zalihe streljiva i ljekova i opet se neopaženo vratili u Bilaj.
Surova obljetnica prvog napada na Gospić obilježava se 30. kolovoza kada je s okolnih položaja paravojnih jedinica Mile Martića u 01,14 sati doletjela prva mina. Na usnuli grad u tome je napadu palo 40 teških mina kalibra 120 mm. Osim jednog ranjenog branitelja, tada na sreću nitko nije poginuo, dok su eksplozije izazvale požare na ustanovama, stambenim i poslovnim zgradama, kao i na mnogim automobilima. Bila je to uvertira za brojne buduće napade na Gospić koji je u jednom danu bilježio detonacije preko tisuću projektila različitih kalibara, potpomognute zračnim, tenkovskim i pješačkim napadima neprijatelja. Unatoč svemu, grad-heroj nikada nije pokleknuo.
L.O.
