Eto ga, poštujmo samo to i nema sretnije planete od Zemlje u cijelom univerzumu. Recept za sreću! Pa ne bi trebalo biti teško! Svi se lijepo volimo, i nema beda!
Volimo svakog čovjeka kao što volimo sami sebe….hmmm, tu je kvaka – kao što volimo sami sebe!!
Nažalost, većina ljudi koje poznam sebe tako malo voli.
Kako će onda voljeti drugog?
Zamjeramo si vlastiti izgled, tovarimo si teret odgovornosti na leđa što nam je nos van standardnih proporcija, što su nam noge ili prekratke ili preduge, a te brojke na vagi ama baš nikako već godinama da izgledaju onako kako bismo htjeli.
Strogi smo vrlo prema sebi; ne opraštamo si nikakve greške, ne dopuštamo si propuste, nikad si nećemo zaboraviti što smo u 8. razredu pred onim dečkom ostale bez teksta, spotaknule se i pale na nos! Ma neoprostivo!
Nema šanse da se prihvatimo i volimo takvim kakvi jesmo! Pa to je nemoguće!
Kako da prihvatimo i volimo nešto što bi trebalo biti toliko drugačije i bolje, nešto što vapi za restartom i potpunim make overom, ali poootpuunim!!!
Naprosto je nemoguće voljeti takvu osobu! Naprosto je nemoguće voljeti jednog takvog sebe!
I onda, naravno kad u svom bližnjem prepoznamo iste te silne mane koje vidimo i kod sebe, a dogodi se da ih on sasvim fino nosi, čak izgleda, zamislite, da mu te mane niti ne smetaju, čak on kaže da je sasvim zadovoljan sam sa sobom!!! Ma zamislite samo koliko tek onda još više ne volimo sebe, a kamoli tog umišljenog bližnjeg!
Pa što si on umišlja, da je Mister Univers !? Pa nek se pogleda! Ako ja mogu mrziti sebe, nek’ se mrzi i on , ako neće sam, e onda ću ga mrziti ja!
Takve nebuloze nažalost stvore naši unutarnji nemiri, naše neravnoteže, i naše površnosti.
Magija spokoja i sreće je u prihvaćanju stvari i ljudi baš onakvima kakvi oni jesu, bez neprestane tendencije da ih mjenjamo, ili da mjenjamo sami sebe.
Naravno, treba raditi na sebi, učiti i napredovati, ali uvijek nastojati voljeti i prihvatiti sve što proizlazi iz nas, jer sve je to Bogom dano, i svaka pogrešna i svaka ispravna stvar, sve je dio nas i u svojoj nesavršenosti potpuno savršeno jer je jedinstveno i neponovljivo.
U čitavom svemiru ne postoji niti jedna jedinka ista poput nas, jedinstveni smo u svakom svom trenu, u svakoj svojoj molekuli, jedinstveni i savršeni!
Pa kako se onda možemo i pomisliti ne voljeti! 🙂
Poljubimo sliku svoju savršenu u ogledalu, zagrlimo sami sebe i onda krenimo dalje ljubiti bližnjeg svoga svim srcem svojim, ma baš kao samoga sebe! 🙂
D.T.
