Danas na drugu nedjelju Došašća, 04. prosinca euharistijsko slavlje u 11 sati u crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu predvodio je i propovijedao mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar biskupije i otočki župnik u zajedništvu s don Jurom Ladišić pastoralnim suradnikom za slijepe i slabovidne.
Prije svete Mise drugu Adventsku svijeću upalio je kandidat za krizmu, učenik 7. razreda Hrvoje Marković.
Na početku homolije župnik je posebno pozdravio danas prisutne roditelje kandidata za krizmu od učenika sedmog i osmog razreda, te kazao:Postoji ona poslovica – izreka: Tko dobro otpočne polovicu završi. To petpostavlja dobru pripremu posla. To nadalje znači izvšiti dobru procjenu što treba činiti, izabrati sredstva i način posla, kako postupati da bi se posao uspješno odvijao. To je potrebno recimo kad se počme graditi kuća ili nešto i manjeg značenja.
Mi smo prošle nedjelje započeli vrijeme nove crkveno-liturgijske godine: Došašće. Kao osnovnu poruku prošle nedjelje smo čuli onu riječ i jasan poziv a ta riječ je bila „Bdijte“. Mi se uključujemo u taj poziv i time da jedan dio naših župljana vidljivo dolazeći svako jutro na mise zornice dokazuje da bdije fizički (ranije se ustaje,žuri prema crkvi, sluša riječ Božju i nastoji da ih ona mijenja, vodi i obraća.
Čovjek u svojim nadubljim težnjama želi postići onaj edenski – zemaljski vrt – raj u kojeg je Bog čovjeka postavio na početku stvaranja. Bog je postavio čovjeka u taj vrt da bude njegov najljepši dio. No, svojim ponašanjem, čovjek je odabrao put kroz pustinju. Putuje kroz pustinju, stanuje u pustinji, živi od pustinje i sanja o tome kako će pustinju opet pretvoriti u izgubljeni raj. Vjernik se ne miri s postojećim stanjem. Vjernik traži put prema izvoru. Vjerničko traženje nije fatamorgana, nego se služi nacrtima koje je odredio Bog po evanđelju. O tome govori Ivan Krstitelj. Prelazak pustinje u obilje blagoslova događa se najprije po unutrašnjoj promjeni, obraćenju, oproštenju grijeha i pokori. Kao što su u pustinji mnoge opasnosti tako su i kroz život mnoge poteškoće i opasnosti koje prijete da ljudski život izumire.
Potrebno je doći k sebi – do onog što jesmo i za čim čeznemo
Ljudi oduvijek imaju potrebu očistiti se, oprati se o nečistoće, skinuti sa sebe ono što ih opterećuje, što im ne da disati punm plućima. Što opterećuje savjest i dušu, što priječi mir duše i životnu radost. Ljudi našega vremena nose terete i svim mogućim – nepotrebnim , sebe još više opterećuju Ivan je svojim primjerom pokazao da se treba osloboditi suvišnih materijalnih stvari. Potrebno je ući u pustinju da bi se slobodno sve vidio ono što je bitno. Potrebno je u sebi oslboditi „čovjeka“ ono što je najljepše i nauzvišenije, duhovne vrijednosti treba vidjeti. No, da bi se vidjele treba se osloboditi raznih „naslaga“ koje opterećuju. No, to zahtjeva naporan duhovan rad na sebi. To traži pokoru. Došašće nas uporno na to poziva. Gospodin dolazi k nama pripravimo mu put.
Na kraju Mise župnik se sastao s kandidatima i roditeljima pripravnika za sakramenat Svete Potvrde ( VII. i VIII. razreda ).Župnik je kazao kako kršćanska obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi sv.Misu. Pozvao roditelje i kandidate za krizmu da se pripreme za slavlje Božića, da se ispovjede i pričeste.
U vrijeme Došašća da čine i pokoru da dolaze na mise Zornice u 6,30 sati,( čime se trebaju ustati sat vremena prije uobičajenog ustajanja ) a posebno je sve pozvao da to učine u utorak na blagdan Sv.Nikole.
( b )
