Na zadnjoj sjednici Skupštine Ličko-senjske županije definirana su imena laureata koje je Odbor za javna priznanja Ličko-senjske županije predložio povodom skorog Dana ove županije. Prema toj odluci nagradu za životno djelo Ličko-senjske županije posthumno se dodjeljuje Mati Čopu. U obrazloženju te odluke stoji kako se ova nagrada dodjeljuje za osobit doprinos u gospodarskom i društvenom razvitku Ličko-senjske županije.
Bio je na čelu najvećeg giganta tadašnje države!
Nagrada će se dodijeliti na svečanoj sjednici Županijske skupštine, povodom Dana Ličko-senjske županije, 23. svibnja 2022. godine. U obrazloženju stoji kako je Mate Čop rođen 1. lipnja 1930. godine u Ličkom Lešću. Nakon što je postao inženjer graditeljstva, od 1966. do 1996. bio je generalni direktor «Industrogradnje» iz Zagreba, gospodarskog diva za kojega znaju mnoge države Europe, Azije i Afrike. Pred Domovinski rat tvrtka je brojila preko 12 tisuća radnika, a izvodila je najsloženije građevinske radove u Njemačkoj, Rusiji, Iraku, Ukrajini, Mađarskoj itd. Kao generalni direktor Industrogradnje zaslužan je za izgradnju Tvornice kalcita u Ličkom Lešću, Tvornice opeke u Perušiću, Pilane i stolarije u Brinju, Hotela «Zagreb» u Karlobagu i obnove Hotela «Velebno» na Baškim Oštarijama kojega su teško oštetili zrakoplovi bivše JNA početkom Domovinskog rata.
Mate Čop je veliki doprinos i potporu ukazao Lici u Domovinskom ratu. Bio je i veliki domoljub i proganjan je 1971. godine u vrijeme Hrvatskog proljeća. Tisuće ljudi iz Like je godinama ostvarivalo svoju egzistenciju u Industrogradnji. Odlikovao ga je predsjednik Tuđman za doprinos obrani i izgradnji Republike Hrvatske.
Godina 1996. bila je svakako presudna za Matu Čopa. Bio je tada naprasno smijenjen, što je rezultiralo raspadom legendarne Industrogradnje i na kraju njegovom bolešću i smrću. Umro je u Krapinskim Toplicama 6. prosinca 2001. godine. Iza njega je ostala brojna obitelj: supruga, četiri kćeri i sin. Mate Čop ostavio je neizbrisivi trag u gospodarskom životu Like i Hrvatske te dao trajni doprinos njenom razvoju i napretku.
Ljubav pretočena u mnoga djela
Ono što ne piše u obrazloženju dodjele ove nagrade jest neizreciva količina ljubavi koje je Mate Čop nosio u srcu za svoju Liku, za rijeku Gacku, njezino vrilo i posebno za ljude. S vršnjacima je u djetinjstvu čuvao blago kod Dražice i Dumana, kosio i spremao sijeno i ržić za duge i hladne zime. Odlaskom u Zagreb samo mu se povećala empatija za tadašnju gospodarsku stvarnost Like, za njezine ljude i budućnost cijeloga kraja. Stoga su mnogi u ex- Jugoslaviji znali tugaljivo govoriti:“ E, da mi imamo jednoga Matu, gdje bi nam bio kraj“!
M.S.
