Knjiga Mudrih Izreka sastoji se od 31. poglavlja koja su nastala u različitim epohama. Zato istraživači govore o kolekcijama odnosno zbirkama materijala. Usporedba sa sličnom literaturom Egipta i Mezopotamije govori da se radi o veoma starom tekstu, najvjerojatnije starijem od 6.st.pr.Kr. Teškoću u određivanju vremena nastanka pričinjava sam narav tekst jer iznosi „apstraktnu“ mudrost bez odavanja detalja iz bližeg povijesnog konteksta.Knjiga Mudrih izreka može se podijeliti na nekoliko dijelova.
I knjiga: Izr 1-9 poglavlja
Kao svojevrsna sinteza, pojavljuju se dva ženska lika koji u sebi utjelovljuju različite vrijednosne sustave a stoga i nasuprotne stilove života. Lik prostitutke se odlikuje zavodljivim govorom koji puno toga obećava, ali naposljetku malo daje a uz to razara život zajednice. S druge strane, utjelovljena Mudrost je također ženskog roda, pojavljuje se kao ženski lik koji nudi mudrost i poziva ljude da je dođu uzeti – njezina riječ izgrađuje i pojedinca i zajednicu.
S obzirom da se smatra kako je Knjiga Mudrih Izreka svoj konačni oblik dobila nakon babilonskog sužanjstva, njezini naglasci bili bi u službi izgradnje postegzilskog Izraela. Oni trebaju pružiti podršku narodu koji je u velikoj opasnosti izgubiti osjećaj za religiozne vrijednosti i živjeti otuđen uslijed utjecaja društvenih i političkih institucija koje je u Izraelu nametnuo okupator – Asirija. Izraelski narod se ovim putem potiče da povrati i ponovno probudi svijest o vlastitom identitetu putem povratka na izvore svoje religiozne i kulturalne tradicije. U tu svrhu se naglašava mudrost koja dolazi od Boga i predstavlja dah onog praiskonskog Božjeg reda kojeg je utisnuo u stvorenja a čovjek može doći u kontakt s njim (Izr 8). Riječi mudrosti čovjeku otkrivaju Božji red koji je imanentan stvarnosti ovoga svijeta.
Maločas smo spomenuli da se mudrost ovdje javlja u liku žene. Ovo je tzv. personificirana mudrost pomoću kojeg se želi istaći nekoliko njezinih kvaliteta. Prije svega, ona je stvorena od Boga, ali je od njega poslana u svijet kako bi uspostavila vezu između Boga i svijeta. Ovakvo uosobljenje mudrosti, kakvog nije bilo u egipatskoj književnosti, služi za približavanje Božjeg otajstva jer mudrost progovara običnim jezikom, nudi puninu života, ali i najavljuje tragediju onima koji se oglušuju o njen zov. Tako se, pored postojanja svjetovne mudrosti, pojavljuje mudrost koja čovjeku pomaže u hodu kroz teškoće svakodnevice prema Bogu, a k tome je još i uosobljena – time postaje pristupačnija čovjeku, nije hladna nauka ili znanje dostupno samo onima koji su obdareni za spekulativne dosege, nego je bliska, prijateljski nastrojena – ima ljudski lik!
To je u potpunosti u službi ovih prvih 9 poglavlja koja su zapravo poziv na učenje, u njima učitelj nastoji u učeniku rasplamsati želju za proučavanjem mudrosti.
II knjiga: Izr 10,1-22,16 (Salomonove izreke)
Ovo je u stvari zbirka od 375 različitih izreka. Činjenica da ih je toliko i da svaka od njih stoji sama za sebe – dakle, međusobno nisu tješnje povezani – daje ovoj zbirci specifičan ton, posebice u odnosu na prvih 9 poglavlja u kojima se može prepoznati nekoliko većih cjelina. No, iako se svaka izreka čita sama za sebe i nije povezana s drugom, ipak je moguće uočiti postojanje npr. jednog termina koji se proteže kroz nekoliko izreka ili uočiti postojanje neke teme koja diskretno „grupira“ određeni broj izreka. Sve izreke osim jedne sastoje se od dva stiha, pri čemu drugi stih obično izriče tj. podržava prvi, ali suprotan način:
Pravednikova su usta izvor života,
a opakomu usta kriju nasilje (10,11)
Mržnja izaziva svađu,
a ljubav pokriva sve pogreške (10,12).
Ovdje u prvoj izreci imamo suprotstavljena dvoja usta: usta pravednika donose život, dakle pomažu drugima da u životu ostanu i da se životom napajaju. Ako pravda zahtijeva kaznu ili odštetu, to nije katastrofa nego medicina da prekršitelj konačno i odlučno krene pravim putem. Opaka usta kriju nasilje – ovdje nema pravde, dakle ne pita se za istinu i za red koji je preduvjet života na svim razinama nego je glavni princip sila, sukob da bi se nešto uspjelo. No, nasiljem se život ne unapređuje nego uništava.
Druga izreka, iako može stajati sama za sebe, ipak diskretno dopunjuje drugu: svađu tj. sukob koji će prerasta u nasilje izaziva mržnja. Ako to povežemo s prvom izrekom, dobivamo da je kod opakog pokretač djelovanja mržnja, i stoga ne čudi da je njegova “metoda” rada – nasilje! Drugi dio druge izreke kaže ljubav pokriva sve pogreške: dakle, ona liječi čak i tamo gdje je bilo grešaka, nepravde. Ako liječi te rane koje bi da nije ljubavi dovele do sukoba, nasilja i smrti, onda je ona zapravo izvor života. Stoga je ona usporedna sa pravednikovim ustima iz prve izreke. Ili, da idemo još dalje, da bi pravednikova usta mogla biti izvor života – da bi mogla grešnika liječiti i vraćati u život, ona moraju pokrivati sve pogreške. To znači da pravednost djeluje u istom pravcu kao i ljubav – ili, još bolje, pravednost bez ljubavi nije pravedna, a ljubav, ako nema pravednosti, neće biti izvor života.
Većina izreka u ovoj zbirci nije religiozne nego najrazličitijih svjetovnih tematike, pa istraživači zaključuju kako je ova zbirka bila dio nekog školskog tj. pedagoškog priručnika za školovanje državnih dužnosnika, diplomata itd.
III knjiga: Izr 22,17-24,22 (Zbirka izreka mudraca)
Ovdje imamo svega 30 izreka koje se po stilu razlikuju od prethodne dvije zbirke: ovdje je govor direktno upravljen čitatelju tj. slušatelju izreka u kojima je naglasak manje na poticaju ili zabrani a više na opisu sadržaja i njegovom mudrosnom obrazlaganju. Ovakav stil odgovara pouci koju učitelj daje učeniku tijekom nastave dok se savladava određena tema. Posebice je upečatljiv govor o pijancu (23,29-35), prožet pathosom i finom ironijom, koji je pisan višom umjetničkom tehnikom od one u prethodnoj knjizi (10,1-22,16).
IV knjiga: Izr 25-29 (Druga Salomonova zbirka)
Ova zbirka sadrži 128 izreka koje se uglavnom koncentriraju na kraljevsku tematiku, a nastala je vjerojatno oko 700.g.pr.Kr. I ovdje su izreke uglavnom formirane u obliku distiha, sa sintetičkim ili antitetičkim paralelizmom, dok su teme izmiješane, tako da se pored religioznih pojavljuju i profane.
U poglavljima 25-27 imamo najstariju mudrosno obradu tzv. doktrine retribucije – učenja da Bog srazmjerno nagrađuje dobro a kažnjava zlo. Ovdje se Bog pojavljuje kao nekakav objektivni princip, njegovo djelovanje događaje preko reda u svijetu zahvaljujući kojemu svatko prolazi prema svojoj zasluzi: čovjeku se vraća njegovi čini i njihova dobrota – ako je činio zle čini, vratit će mu se zlo, a ako je činio dobre čine, onda će mu se vraćati dobro.
Dok se čini da su u Izr 25-27 slušatelji/čitatelji običan puk, u Izr 28-29 to su po svoj prilici studenti koji se pripremaju vršiti javne službe pa su izreke naglašenije socijalne i javne tematike. Stoga se mudrac pojavljuje kao čovjek koji izgrađuje društvo i uvećava njegovo opće dobro te napredak.
Dodaci kao posljednja sekcija Knjige Mudrih Izreka sadrže 4 cjeline:
– riječi Agurove (30,1-9) predstavljaju razgovor skeptika sa vjernikom;
– brojčane izreke (30,10-33) izražavaju čuđenje nad misterijima života i radoznalost mislioca koji ih istražuje;
– riječi Lemuelove odražavaju mudrost onoga koji se brine o zajednici, a ovdje je ta mudrost pripisana njegovoj majci koja poučava svoga sina;
– pjesma o vrsnoj ženi (30,10-31) oslikava lik žene koja u sebi utjelovljuje mudrost – nakon što je u prethodnim poglavljima iznesena sva nauka i prikazano kako govori Mudrost koja se utjelovljuje u čovječje tijelo, sada imamo obratan proces: imamo prilike vidjeti kako izgleda lik žene koja u sebi utjelovljuje mudrost! Ono što mudrost želi proizvesti u čovjeku.
Na kraju knjige Mudrih Izreka, koja je napisana negdje 500 godina prije Krista, stoji pjesma o ženi vrsnoj .Tko će naći ženu vrsnu! Ova je pjesma slika djevojke-zaručnice, koja odgaja i vodi svoga dragoga! Slika je i supruge, koja čuva i uči muža – biti čovjekom, polovicom duše njezine. Simbol je roditeljice-majke, koja usrećuje svoju obitelj, i suncem radosti obasjava svoj dom. Slika je svete Crkve, koja čuva Božji poklad i uči narode putu Božjem.
U Starom Zavjetu otkrivamo kako je u raznim kulturama i narodima muž bio gospodar cijele obitelji pa i žene. Ipak položaj žene bio je u Izraelaca puno povoljniji nego u susjednih naroda. Neke su se žene našle čak i među proročicama (Ana). Sjetimo se samo Debore, Estere, Judite i drugih velikih žena. Biblija hvali ljepotu žene, njenu marljivost, mudrost, brižnost: «Blago mužu žene čestite!» Žena je u Izraelu držala obitelj na okupu, radila od ranog jutra do kasne večeri, rađala i odgajala djecu, radila na polju, opskrbljivala dom vodom i slično. Žene su i u Novom Zavjetu odigrale važnu ulogu. One su Isusa pratile iz Galileje u Jeruzalem i vjerno mu služile. Divljenja je vrijedna gorljivost i djelatnost žena u prvoj Crkvi. Razmišljajući, u mjesecu svibnju, uz dan majki, o našim majkama, nikako nisam mogao zaobići surovu stvarnost u kojoj danas živimo, u kojoj se osobito napada dostojanstvo žene i majke, koja je danas, možda više nego i kada izložena, mnogim problemima. Feminizam je očajni krik žene koja traži spas. Zaposlenje žene napalo je brakove i ubija obitelj. Zaposlenje žene je djeci otelo nježnost i zaštitu. Takva djeca postaju lak plijen zla. Žena nema čak ni pristojnu zaradu, a kamoli čast. Niti
ima obitelj, niti ima nadu. Uplašena u minici, ogoljena dekolteom, na štapićima štikli posrće pred vučjim pogledima onih što bi je rastrgali u jednoj noći. Ima i zašto biti nesigurna, jer ju nitko u tom svijetu ne prihvaća kao osobu. Fućkaju i namiguju za njom i dahću, i reže, i zavijaju kad prođe. Zato je žena tako čest gost psihijatrije u ovom vremenu. Sve je to plod bezbožnog mentaliteta u službi monopola. Grad je kuća strave za ženu. Gradska žena umire od straha jer je napadnuta u svim očima, izluđena javnim slikama, pa sama sebe mršavljenjem muči,
potpuno sama u sebi, nesposobna više za mirno disanje, blagu šetnju i mudar govor. Glumi tuđi korak i žvače tuđe tračeve.
Krist svakoj osobi daje puno mjesto u životu i lišava je tjeskobne brige obećanjem svoje blizine i blagoslova. Vrhunac ostvarenog života žene jest biti majka, biti supruga ili pak biti redovnica. VRSNA JE ŽENA ispružena ruka darežljivoga neba! U nju se pouzdaje njezin muž i od nje sve očekuju njezina djeca. Neće ih izdati niti ostaviti, neće ih ucjenjivati niti im naplaćivati svoju ljubav. Ona je sva – za njih! Živi, da bi oni živjeli! I sretna je kad su oni sretni! Što bi bili brakovi i obitelji bez vrsnih žena? Što bi bile bolnice, škole i crkve bez njih? Vrsna je žena svuda i uvijek -u svim narodima i kulturama – blizina neba! Neka su blagoslovljene tolike žene i majke koje život svoj potrošiše služeći samozatajno, ljubeći i žrtvujući sve svoje znanje i snage za dobro bližnjih, za dobrobit čitavoga čovječanstva.
NjaM
