Ispred Crkve hrvatskih mučenika u Udbini obilježen je Dan hrvatskih mučenika, kao spomendan za sve hrvatske žrtve koje su u prošlim stoljećima do danas pale boreći se za domovinu, vjeru, narod, obitelj i vlastiti dom. Ove je godine zbog epidemiološke situacije ova svetkovina bila u znaku zaštitnih maski i obavezne socijalne distance svih sudionika, što je znatno umanjilo broj vjernika i hodočasnika. Osim toga, hodočasnici su na Udbinu danas dolazili isključivo vlastitim prijevozom, bez uobičajenih autobusnih ekskurzija.
Danu hrvatskih mučenika prethodilo je u četvrtak održano 5. hodočašće Hrvatske kopnene vojske kada je sv. misu predvodio vojni ordinarij mons. Jure Bogdan. Jučer je biskup u miru dr. Mile Bogović blagoslovio novo postavlljene križeve na hodočasničkom Križnom putu od crkvice Sv. Marka Groba do Udbine gdje prema legendi okončana tragična Krbavska bitka iz rujna 1493. godine „kada izginu cvijet hrvatskog plemstva“. Na početku današnje svetkovine pristigli su vjernici-hodočasnici na motociklima koji su sa sobom i ove godine donijeli kamenje s uklesanim imenima stratišta gdje su diljem ex-Jugoslavije mučeni i ubijani civili hrvatske nacionalnosti. Doneseno kamenje bit će nastavak velikog spomen-zida sagrađenog nedaleko od crkve.
Vjernici iz cijele Hrvatske i država okruženja
Unatoč znatno pooštrenim socijalnim i drugim mjerama poduzetim uslijed pandemije, na Udbinu su i danas pristigli vjernici iz cijele Hrvatske i iz država dijaspore. Osim domaćina biskupa mons. Zdenka Križića i biskupa u miru dr. Mile Bogovića, idejnog začetnika gradnje ove crkve, današnje euharistijsko slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak, u nazočnosti riječkog nadbiskupa dr. Ivana Devčića, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimira Puljića, svih hrvatskih biskupa i mnoštvom svećenstva iz Gospićko-senjske biskupije. U propovijedi je biskup Petanjak istaknuo mjesto kakvo kršanstvo treba imati u životima vjernika.
-Kršćanstvo nije nešto što se čovjeku nadodaje, kao nekakva dopuna. Poput odjeće koja se oblači i svači ovisno o prigodama i vremenu. Ne može se kršćanstvo skinuti poput kaputa i objesiti na vješalicu, a onda opet, kada ustreba, ponovno obući. Sveto pismo često puta govori o starom i novom čovjeku, novom i starom Adamu. Treba svući staroga čovjeka i obući novoga. Svući s njega sve ono što je nespojivo s Kristovim evanđeljem i „obući se“ u samoga Isusa Krista. To znači živjeti poput njega. Ako tako promatramo život naroda i pojedinca tek smo onda svjesni kako se vjera utjelovljuje u narodu. U određenom vremenu i okolnostima. Mnogi ni danas ne mogu pojmiti o povezanosti Hrvata kao naroda i kršanstva kao vjere. Narodni i vjerski elementi su se stoljećima prožimali i postali nedjeljiva cjelina. Zato je vjera kazivala našim precima kako živjeti, patiti i umrijeti za vjeru i narod.
Nalazimo se na svetom tlu gdje su poginuli oni kojima su narod i vjera, domovina bili na prvome mjestu. Zato i u novije vrijeme imamo puno primjera žrtvovanja u zadnjem ratu. Netko će pomisliti da je poginuli branitelj gubitnik jer više nije s nama, ali oni su vječno s nama i u nama. Oni žive i mi živimo, a ta nam je žrtva postala putokaz u život, zaključio je krčki biskup Ivica Petanjak.
Euharistijsko slavlje uvećao je pjesmom Biskupijski zbor sačinjen od članova katedralnih zborova iz Senja, Ogulina, Slunja i Gospića.
L.O.
