Crkva sv. Stjepana Prvomučenika u Kompolju u novije doba postala je „poznatija“ i u središtu pozornosti po novome župniku don Anđelku Kaćunku. Don Kaćunko preuzeo je župu u drugoj polovici kolovoza, a s tim i započetu obnovu ove stare crkve, sagrađene još davne 1723. godine.
Crkva sv. Stjepana Prvomučenika je, svatko objektivan će to potvrditi, jedna od najtrošnijih i najjadnije uređenih sakralnih objekata ne samo na području Gospićko-senjske biskupije nego vjerojatno i šire. Nikada temeljito obnovljena, tek tu i tamo bi se nešto palijativno učinilo, pretvorili su je u zapušten i liturgijski neprimjeren prostor. Tko želi doživjeti radost Božića, najprimjerenije je da dođe u ovu crkvu na Ponoćku, unutrašnjost crkve nagrižena vlagom, s popucalim zidovima i raskopanim i nikada dovršenim davno započetim radovima doista nalikuje na „štalicu“ ili „pećinicu“ u kojoj je rođen Krist.
Ovih dana dovršena je djelomična obnova ove crkve. Naime, s krova crkve je skinut stari aluminijski lim, uklonjene trošne letve, postavljena tzv. stolica u krovište te je ploha krova prekrivena daskama, a zatim i bakrenim limom. Radove je izvelo poduzeće Givi d.o.o. iz Otočca, a troškovi će se financirati prikupljenim sredstvima župe i matične biskupije.
Bivši administrator kompoljske župe mons.mr. Tomislav Šporčić okupio je u srpnju ove godine predstavnike projektantske tvrtke Tablinum d.o.o. iz Zagreba, predstavnike Konzervatorskog odjela u Gospiću, neke od župljana i kao predstavnika izvođača radova tvrtku Givi d.o.o. iz Otočca. Nakon utvrđenoga stanja crkvenoga objekta odlučeno je da se još ovoga ljeta pristupi sanaciji krovišta na crkvenoj lađi i svetištu, dok bi se krovište na sakristiji ostavilo za sljedeću godinu jer je sakristija toliko trošna i popucala da je treba nanovo uzidati. Naime, dugogodišnji kompoljski župnik vlč. Mile Rajković je milodarima župljana, ali i raznim donacijama, u čemu je pripomogla i biskupija, nabavio oko 500 četvornih metara bakrena lima za pokrov. Konzervatorski odjel u Gospiću suglasio se da se sanira krovište i crkva dobije novi bakreni krov jer ta faza radova ničim ne onemogućava druge radove, poput sanacije i drenaže temelja, sanacije zidova te povezivanje zidova karbonskom užadi.
Građevinski problemi kompoljske crkve sežu još u vrijeme Drugoga svjetskog rata kada je bomba iz talijanskoga zrakoplova 1943. pogodila samo krovište crkve, razorivši krov ali i kameni svod. Tom prigodom je statika poremećena, a zahvaljujući naporu legendarnog kompoljskog župnika Mirka Dintera krovište je nakon niz godina sanirano, a zidovi učvršćeni metalnim zatezačima. Na tim zatezačima crkva je dočekala i 21. stoljeće, premda je zapadni zid lađe vidno nagnut. No, gradnja auto-ceste Zagreb-Split, koja prolazi tek nekoliko desetina metara poviše crkve, dodatno je destabilizirala građevinu silnim miniranjima tvrde kamene podloge. Nažalost, tadašnja otočka gradska vlast nije bila na razini zadatka, dapače smatrala je pritisak na izvođača radova političkom diverzijom, pa se izvođač radova izvukao iz svake obveze sanacije crkve. Propuštena prigoda nije se mogla tako lako nadoknaditi, preostalo je da sami župljani skupljaju novac za sanaciju svoje crkve. Po programu Župe Kompolje svako domaćinstvo treba kroz tri godine darovati ukupno tisuću i pol kuna. Akcija je dobro započela, neka sredstva su skupljena, no to je svakako maleni novac za ovako obiman posao sanacije, koji se mjeri u milijunskim iznosima.
Nažalost, Ministarstvo kulture za ovu godinu nije prihvatilo program sanacije, no administrator Šporčić je podnio prijavu za sljedeću godinu pa se Kompoljčani nadaju da će dobiti potporu ministarstva jer je ova crkva na popisu spomenika kulture Republike Hrvatske.
M.K.
