Mnogi povjeruju tek kada Vide, Mi Vam vjerujemoiako a Vas ne vidimo.
Društvo slijepih i slabovidnih Ličko – Senjske Županije od srca zahvaljuje svima koji su pomogli radu Društva te nadamo budućem uspiješnom radu.
Kako bi ste se što bolje informirali o našim aktivnostima i planovima za budućnost posjetite internetsku stranicu www.gospic.hr te pronađite svoje mjesto u društvu onih koji su svojim znanjem i zalaganjem unaprijedili kvalitetu života slijepih i slabovidnih osoba, i zapamtite: Svako Vaše dobročinstvo ispunjeno dobrotom svjetlo je u našoj tamii snaga za novi korak
Susret s bijelim štapom je čin kojim se ostvaruje komunikacije sa slijepim i slabovidnim osobama. Susret sa slijepim i slabovidnim osobama utemeljuje se prije svega u činu govora, u riječi. Samo govornim dodirom može se domoći izrazito unutrašnje stanje slijepih i slabovidnih osoba. U tom svijetlu komunikacije sa slijepim i slabovidnim osobama govor otkriva njihovu osobnost i stvara osobni odnos prema drugim. Riječju, čujnim govorom slijepe i slabovidne osobe dolaze do posebnih odnosa sa osobom s kojom žive. Pomoću riječi posjeduju svoje misli, osjećaje i sposobnosti,snalaze se u svijetu. To upućuje da se ostvaruje dobra komunikacija sa slijepim i slabovidnim osobama ako ih izoštrenim sluhom i istančanim posluhom osluškujemo. Istina je da dajući njima riječ dajemo sebi, dajemo im riječ svoje ljubavi i dobrohotnosti. Svaki korak u živou slijepih osoba znači posezanje u neshvaćeno područje u dubine života koje prelaze granice naših razmišljanja. Naime, njihovi pogledima nedohvatljiv je raskošan svijet u svim datostima, ali u dubinama njihovih bića gdje im se teško može u tom približiti i prekriti njihovu osamu izvire snaga za nove korake u životu, posebnostima stanja slijepih, o odnosu društva prema njihovoj stvarnosti povremeno nas izvješćuju sredstva javnog informiranja. Međutim postavlja se pitanje jesmo li kao društvo učinili sve potrebno da slijepe osobe budu ravnopravne s drugim članovima društva ili smo došli na početak potpunijeg rješavanja njihovih životnih pitanja i problema, njihove egzistencije. Solidarnost sa slijepim osobama u današnjem društvu ne smije biti apstraktna nego djelotvorna. To znači da stvarnost slijepih osoba treba shvatiti u širem društvenom horizontu, odnosno to znači ništa drugo nego ostvarivanje ono što one nose u sebi, a to je ostvarenje različitih mogućnosti djelovanja u društvu. To pretpostavlja suradnju najdubljim razumijevanjem i htijenjem koje bi ih potaknulo na ostvarenje njihovih životnih ciljeva. Analiza sadašnjeg stanja u društvu pokazuju da slijepe i slabovidne osobe nisu dostatno uključene u razna društva u onoj mjeri u kojoj bi trebale biti udomljeni u društvu i koristivi u ostvarivanju društvenih potreba . S obzirom da je izmjenjena bit ljudskog djelovanja pri ustroju novovijekog društva u kojem sve više prevladava tehnokratizam koji nadomještava modernom tehnikom rad čovjeka postavlja se pitanje aktivnijeg i svrsishodnijeg uključivanja slijepih osoba u proces rada i stvaranja boljih uvijeta života u sredinama u kojima žive.
S obzirom da nove tehnologije donose velike promjene u društvu one mogu pružiti nove mogućnosti slijepim osobama, ali mogu stvoriti i velike prepreke u njihovu uključivanju u društvene djelatnosti. Stoga društvene organizacije,institucije, udruge itd. Moraju slijepim osobama omogućiti pristup informacijama uključujući informatičku tehnologiju, ostvarivanje prava na posebno obrazovanje. Prava na tehnička pomagala u stambenim zgradama, vozilima itd. Život slijepih osoba u novim okolnostima zahtijeva nova prilagođavanja i nove pobude da bez stigmatizacije uspostavimo ravnotežu u društvu. Stoga je pravo i dužnost društvene zajednice da slijepim osobama omoguće ostvarivanje njihovih prava i zadovoljavanje njihovih specifičnih potreba. To znači da se slijepe osobe pusti u javni život da im se da više prostora u medijima, da se dopusti da se nihovi problemi riješavaju na pravedan način. Uključivanje slijepih u društvo pretpostavlja pomoć u organiziranju rada sa slijepim roditeljima, slijepom djecom, slijepim studentima, kulturnim priredbama kao na primjer: kazališne, glazbene i likovne priredbe, pjesničke večeri,osnivanje knjižnice za slijepe koje će obuhvaćati brajice i udžbenike i priručnike, sportske i druge rekreativne aktivnosti itd.
Na kraju slijepe osobe trebaju i moraju biti uklopljene u stanovito zajedništvo i to raznovrsno: obiteljsko, prijateljsko, profesionalno, kulturno, regionalno i tako dalje. Stoga u svakoj vrsti zajedništva treba prepoznati vrijednost za razvitak i egzistenciju slijepe osobe. Zajedništvo sa slijepom osobom je ozračje osmišljenog života.
Vlč. Jure Ladišić
