Žrtve naroda Hrvata kroz stoljeća su brojne. Povijest se ponavlja. Nismo naučili i ponovno ne želimo znati cijenu žrtve. Stradanja katolika tonu u zaborav i živućeg puka, a pouka djece je nedovoljna obimom i dubinom prodiranja u istinu koju lukavo s vremenom izvrću i omalovažavaju naprijatelji raznih oblika i pobuda.
Da se na zaboravi, da žrtve ostanu poimenice pamćene za naraštaje koji dolaze, da se taj čin moralno osudi, da za žrtve bude moljeno i time im omogućen ulazak u Kraljevstvo Božje, da bude oprošteno i žrtvi i krvniku jer katolici mole svog nebeskog Oca “… oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim…”
S tim nakanama održana je 17. rujna 2011. sv. Misa iznad dviju grobnica (muške i ženske) na Tupalama u Sincu u koje je ukopano prema sadašnjem popisu koji se nadopunjava 15 žrtava koje su streljali partizani po završetku 2. svjetskog rata:Marija Tonković, Cuka Tonković, Mile Žagrović, Mandica Žagrović, Ljuba Banić, Francel Ladišić, Kata Vašarević, Mandica Orešković, Franjo Brajković, Ilija Kostelac, Franjo Orešković, Jure Šimunić, Kata Banić, Mandica Bodlović, Franka Tonković.
Sv. Misu predvodili su župnici Sinca i Ličkog Lešća, vlč. Stanko Smiljanić i vlč. Ivica Miškulin.
Ovaj sveti čin će se ponavljati na ovom mjestu svake godine u rujnu.
Misno slavlje su popratili ujedinjeni crkveni zborovi i čitači obje župe, a istoj su prisustvovali brojni stanovnici obaju mjesta među kojima i rodbina pokojnika.
Spoznajmo vrijednost žrtve. Ujedinimo se u molitvi, ujedinimo se u žrtvi našeg naroda, ujedinimo se u najvećoj od svih, u žrtvi Isusa Krista za svoj izabrani narod. Poštujmo, slavimo i ljubimo sv. Sakramente kroz koje nam Gospodin daje obilje milosrđa. Živimo u ljubavi i miru kao braća, što i jesmo. Molimo i za one koji koji ne mogu ili ne mole. Okupimo Kristovo stado.
Tekst: Jasna Ilić, Sinac
Fotografije: Silvija Vašarević, Ličko Lešće
