U ono vrijeme:
Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?«Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj, drugi da je Ilija, treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im:»A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče:»Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.«Nato Isus reče njemu:»Blago tebi, Šimune, sine Jonin,jer ti to ne objavi tijelo i krv,nego Otac moj, koji je na nebesima.A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga,pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima;a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Današnje evanđelje 21.nedjelje kroz godinu pogađa „ u sridu“ sa stilom i provokativno današnje Isusove učenike, a time i katolike u Gospiću naše sugrađane: “A što vi kažete, tko sam ja?“ Zanimljivo je da su svi šutjeli osim Petra. Današnja šutnja hrvatskih katolika kao da je postala poslovična. Prvo pitanje koje postavlja jest što drugi misle o njemu. Jedni su mislili da je Ivan Krstitelj, prorok koji se u lice usudio suprotstaviti kralju Herodu i njegovom preljubu sa ženom vlastitog brata. To mišljenje u sebi obuhvaća i činjenicu da je on bez dlake na jeziku i da mi je važnija istina od ulizivanja i podilaženja grešnim stanjima onih koji su na vlasti, ali i onim religioznim vođama. Drugi su mislili da je on prorok Ilija, prorok koji jedini pokazao svećenicima boga Baala tko je pravi Bog na gori Karmelu. Kad je zazvao pravoga Boga Jahvu, spustio se sa neba oganj s neba i progutao žrtvu koju je za njega pripravio. Mišljenje ljudi da je Isus prorok Ilija sadrži i drugu još jednu istinu, a to je da će Sin Čovječji odnosno Isus biti uznesen na nebo, kao što je Ilija bio uznesen na nebo u ognju i plamenoj kočiji. Treće mišljenje da je Isus prorok Jeremija doziva svima u pamet da je patnja neizbježni dio njegovoga života i da će se boriti protiv nepravde te zbog toga trpjeti kao što je zbog toga trpio i Jeremija. Boga je doživljavao kao prijatelja. On kritizira ponašanje pripadnika svoga naroda, što su ostavili Boga, a pošli su za poganskim bogovima. Poginuo je kada su ga kamenovali pripadnici njegova naroda i sugrađani. Četvrti su opet držali da je on samo jedan od proroka, Božji čovjek koji će sigurno završiti smrću, jer su svi do njega tako stradali. Sva ova mišljenja ljudi su bila utemeljena u stvarnosti, ali su sadržavali samo fragmentarno ili jedan djelić onoga što on je u punini. Apostol Petar daje najpotpuniji odgovor na to tko je Isus zapravo. Isus ga zato hvali, jer njegovo mišljenje nije utemeljeno na selektivnim i djelomičnim mišljenjima mnoštva ljudi i tračevima i bapskim pričama, nego na temelju Božjeg nadahnuća. Potpunu vjeru o Isusu i tko je on zapravo zna apostol Petar. Bog Otac nadahnuo je Petrovu vjeru, da ne povede kao vođa sve krivim putem. Nakon ovoga pročitanoga teksta postavljaju mi se dva pitanja. Prvo pitanje moglo bi se ovako formulirati: Što kažu vjernici danas u Hrvatskoj tko je Isus? Purica, mlinci, ofarbana jaja za Uskrs ili možda lijepo uređene jaslice, bogato ukrašeni borovi i vjera koja je daleko od ljubavi prema bližnjemu? Društvena solidarnost sa nezaposlenima i potrebitima kao da nemaju veze sa ljubavlju prema bližnjemu, iako to piše u socijalnom nauku Crkve? A još kad bih navodio mišljenja različitih ljudi, ovome mome razmišljanju ne bi bilo kraja. Kad sa Isusom povedem otvoreni razgovor o svemu često se uplašim i zabrinem da je sve ovo bilo samo „ u ono vrijeme“ kao što piše na početku evanđelja?
NjaM
