Svake godine ista priča kad idemo na more putem znamo vidjeti stolove ljudi koji prodaju sir uz cestu. Tako danas od Plitvica do Senja vozili smo se automobilom i izbrojili smo 50-tak prodajnih mjesta sira uz cestu ili odmorištu. Tu susrećemo ljude koji prodaju svoj sir koji drže u prtljažniku auta ili na plastičnim stolovima uz cestu.
Kupili smo jedan dimljeni kravlji po cijeni od 100,00 kuna komad, no postavljamo pitanje javnosti i nadležnim inspekcijama : koliko je sir otporan na temperaturu ?
S obzirom da je danas temperatura od nekih 25 – 30 stupnjeva ( ovisi o mjestu ) koliko sir izdrži na takvoj temperaturi i koliko ljudi ustvari zarade na takvoj prodaji ?
Uz sir ponuda je meda i domaće rakije, mladog krumpira, trešanja, višanja i šumskih jagoda.
Pretpostavljamo da ovi prodavači „na crno „ dobro zarade uz cestu, dali oni imaju OPG ( obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ) ili su mali proizvođači.
Možda od tog novca kane sinu/unuku kupiti knjige za školu, koje su skupe, dijelom i zato što država svojim propisima dozvoljava da se svake godine izdaju nove knjige, u kojima piše isto što i u starima, ali su nove pa profesori hoće da djeca njih kupe?
Koliko ima vodoinstalatera, keramičara i ostalih majstora koji sasvim solidno zarađuju u fušu, a da nemaju nikakvih problema sa zakonom.
Postoje zakoni i propisi koji izričito zabranjuju rad na crno, tj. nelegalnu, neprijavljenu, neregistriranu ili neformalnu ekonomiju. To što netko ne poštuje zakon i prolazi nekažnjeno ne znači da se netko drugi treba ugledati na njega.
M.M.
